Psalms 71

1U tebe se, Gospode, uzdam, nemoj me ostaviti pod sramotom vječnom. 2Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, prigni k meni uho svoje i pomozi mi. 3Budi mi grad gdje bih svagda dolazio da živim, uredi spasenje moje; jer si ti grad moj i krjepost moja.

4Bože moj! uzmi me iz ruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikove i nasilnikove. 5Jer si ti nadanje moje, Gospod je Gospod pouzdanje moje od mladosti moje.

6Tebe se držim od rođenja, od utrobe matere moje ti si branič moj; tobom se hvalim svagda. 7Čudo sam mnogima, a ti si utočište moje jako.

8Usta su moja puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan. 9Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti.

10Jer neprijatelji moji misle o meni, i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se, 11Govoreći: Bog ga je ostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ga nema ko izbaviti.

12Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoć. 13Nek se postide i poginu protivnici duše moje; neka popadne stid i sramota na one koji mi traže zla!

14A ja ću se svagda uzdati, i ponavljaću hvale tebi. 15Usta će moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobročinstva tvoja, jer im ne znam broja. 16Ući ću u sili Gospoda Gospoda, i slaviću samo tvoju pravdu.

17Bože! ti si me učio od mladosti, i do danas kazujem čudesa tvoja. 18Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju,

19Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si učinio, Bože, ko je kao ti? 20Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio među živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio.

21Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe. 22I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveče Izrailjev!

23Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio. I jezik moj svaki dan kazuje pravdu tvoju; jer su postiđeni i posramljeni koji mi traže zla.

24